Gdje li je nestao oblak onaj?
Malo da se sakrijem. Smirim.
Sagledam stvari iz četvrtoga kuta.
Pustinjska oluja razbacanih misli.
U snop bih da ih vežem -
što ako neka odluta?
Brojim ih. Prebrojavam.
U beskonačnosti se gubim.
Mirišem sunce, a dugu grlim.
Što će mi oblak? Vjetar me nosi.
Njiše. Polagano ljulja.
Na nebu bonaca – ni oblaka, ni kuta.