Ne znaš ti ,kako je sam na put poći

u sumrak,kad šetaju već sjene noći

kad mjesec žuti,iza oblaka drijema

a nekog već dugo čekaš..a njega nema

 

Ne znaš ti kako boli duša

u večeri neke,kad padaju zvijezde

vjetar kad se kroz zatvorene škure sluša

i u kočijama mašte,kad se snovi gnijezde

 

Ne znaš ti,kako je kad te gazi vrijeme

kad koraci tvoji. odjekuju sami u noći

i kad sam siješ, neko rijetko sjeme

kad te praoci čekaju,kad ćeš im doći

Ne znaš ti,kako je, kad ljepota se sanja

i kad zvijezde želiš, sa neba dostići

kad tvoja duša, u plavetnilo uranja

i u dubine srca,misao ti želi stići

Ne znaš ti ,kako je kad zemljom hodaš

dok ti u duši ,čežnja za nebesima žeđa

i kad sebe cijelog ,u bescjenje prodaš

da vidiš na tren svog anđela,ispod zatvorenih vjeđa