Namijenjeni su mi novi putevi starih znakova. U suglasju sa ostalim svijetom, iza zelene zavjese kroz prozor promatram noćno jutro, neprohodno za moj pogled. Još se mrak provlači preko usnulih krošnji drveća, još se čuje ranojutarnji piev ptice. Snena, brzim pokretom odbacujem san između dva prsta i zaustavljam se između nedorečenih pokreta. Tvoj lik me posjetio u snu, a završio u stvarnosti priču gdje smo tražili suglasje između mira i nemira. U zraku levitira pitanje, poput svjetla što obasjava sobu punu mene i nezavršene noći. Prekinut mi je san. Zadrhtalo mi je srce jutros...ne znam zašto...