Kao što iznad dubokog oceana Mjesec visi i raspaljuje svoje blijedo svjetlo, razgaljuje me zaljev vječne ljepote što se objavljuje svaki puta kad udahnem tvoje ime. Proteže se u daljinama jedan pravac besprijekornih linija i vodi do tebe, dok mi se noć zavlači u grudi, dodiruje usne i zakriljuje oči. Živim sama u tom rascvalom cvijetu snova, krv se ledi i sneno padam u moje bezdane, dodirujući negdje tvoje ruke. Ne znam za kraj. Kao što iznad dubokog oceana Mjesec i dalje raspaljuje svoje blijedo svjetlo, uvlačim se u bijelo, zamotavam svoje srce i u tankoj svili finih emotivnih niti poklanjam ga samo tebi.
bglavac
edin.kecanovic
