Ne vjeruj 

 

Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kažu, draga, da te silno volim,

U trenutku svakom da se za te molim

I da ti u stabla urezujem ime;- 

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh krša,

Tamo, gdje u grmu proljeće leprša

I gdje slatko spava naš jorgovan plavi, 

Dođi, čekaću te!- U časima tijem,

Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,

Osjetiš li, draga, da mi t’jelo dršće,

I da silno gorim ognjevima svijem, 

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna,

Ona samo plamti, silna, neoprezna,

Niti mari, draga, da stihove piše.

 

„Blago onom ko suza ima, u toga srce umrlo nije.”

Aleksa Šantić