Vremenom razdvojeni, prostorom odjeljeni
okrenuti leđima jedno od drugoga
svako sa svojim bolima i nadanjima,
smijehovima i strahovima,
obavezama i mogućnostima...
pa ipak, neraskidivo povezani
nitima satkanim od ljubavi i potrebe,
po kojima dođe i ode svaka misao,
po kojima se penje čežnja,
po kojima silazi mala kristalna suza...
neraskidivo povezani sjećanjima,
i željama, koje se susretnu na vrhu niti,
uzdrhte, uzlete, rasprše se u nastojanju
dodirnuti nedodirnuto,
poljubiti nepoljubljeno,
zagrliti nezagrljeno...
Pa se sagorene
u pepeo pretvore,
u naručje vjetrovima bace,
oplakujući niti,
koje se ne vide,
koje su neraskidive....
bglavac
edin.kecanovic
