ne trebaju meni osmjesi i priznanja
tapšanja po ramenu
pustite me samo da u miru sanjam
i sagorim u ljepoti…  neugaslom plamenu
da me konji mašte među bijele oblake nose
od zvijezda da sjaj kradem
 

kiše jutarnje da lice mi orose
sa suzom u oku..  s vjetrom se prikradem
iza ugla provirim i pronađem u sebi dijete
što u vilenjake  još vjeruje i u bajke
pustite na miru nježnu dušu poete
ne dižite na nju potjere.. i hajke
nemiri i slutnje umore je često
pa budna noću uspomene lista
i traži pod suncem jedno tiho mjesto
sa zvijezdom padne.. na cvijetu zablista
ne trebaju meni osmjesi i priznanja
mene u daljinu  vabe ceste široke
 u mene se sanje kao ptice gnijezde
 rane po duši urezuju …brazde duboke
zauzdajem riječi…prebirem tuge
i putovanja sanjam
let sa svojim anđelom
tamo visoko…ponad najljepše  duge