„Ne razumiješ? Znaj da je to zato što Ja tako hoću.

Ne znaš? I to je zbog istog razloga.

Na Mojoj jarko osvijetljenoj pozornici dao sam ti ulogu sjene;

u Mom svijetu jasnih zakona, ti si Moj treptaj neizvjesnosti.

Od Mene ti je neznanje-zavoli ga.

Od Mene ti je zbunjenost-prigrli je.

Moja je nejasnoća drukčija od nejasnoće svijeta;

poštujući je, saznat ćeš jasnoću svoje vjere,

izvjesnost ljubavi."

 

„Ne traži da pronikneš zlatnu mrežu Moje igre,

jer ćeš se u njoj zaplesti.

Igraj je, ne pitajući što znače boje i lepršaji,

igraj je uživajući u svom neznanju.

Leptiri teških krila lako se zapletu,

a neznanje na koje pristaješ kao što bi pristao na ljubav,

oslobađa te kao što te oslobađa istina."

 

„Htio bi te poučiti življenju nesigurnosti-

da naučiš ne znati svoj sljedeći korak.

Htio bi te naučiti da svaki svoj korak, Meni posvetiš,

a Ja ču znati kamo ću ga usmjeriti.

Htio bi te naučiti da se sigurno i lako krećeš

u prostoru izvan tvojih mjera i zakona sigurnosti,

jer to je Moj prostor i Ja sam odrediv samo njim.

Na tvom je tabanu ucrtana mapa tvoga kretanja,

ali nauči se, ne čitati je i ne prevoditi na svoj jezik.

Htio bi te naučiti pisati pjesme na jeziku koji ne razumiješ."

 

„Dao sam ti da znaš svoje neznanje, o svom znanju,

da ništa ne znaš. Dao sam ti, da ne znaš što znaš.

I to je zasada najviše što znaš: da ne znaš.

Kad jednog dana budeš znao više...

kad jednog dana budeš znao više...

dovršit ćeš ovu pjesmu, znat ćeš kako se to radi."

 

„Dijete Moje, idi laka koraka putem koji sam ti namijenio;

tvoj će kovčeg tvoj nosač donijeti za tobom.

Ili možda neće.

A ti, ne budeš li primijetio razliku, znaj da si blizu cilja."

 

„Vrati mi štap i cipele, sat i smjerokaz; zatvori oči,

zavrti se u krug i putuj bez nogu, onako kako se

po mojoj zemlji putuje."

 

Autor : Vesna Krmpotić

Iz knjige Bijela Kula