Daleko si mi od zagrljaja, spajamo se u moru snova za par izlazaka Mjeseca preko horizonta... lelujala bih na tvojim usnama, iz mraka bih dodirivala tvoju kosu, a za ostalo bih ti pisala po tijelu i vodila te nježno kroz noć. Znaš da ćemo jedne ranoproljetne noći podignuti dlanove i hodati gradom kao izgubljene sjene, daleko od svakog uma i past ćemo jedno drugom u zagrljaj kao dvije zvijezde što nestaju na horizontu. U tebi rađam novog čovjeka, u meni probuđuješ davno zaspalu ženu. Sazrijevamo jedno u drugome, oporavljamo se od rana što su nam ih zadali plavooki ratnici srca zbog kojih smo mjesecima patili i lutali, pričali mudre riječi, a bili ranjeni i takvi bačeni među okorjele duše, koje nas nisu prepoznavale. Svakoj ljubavi smo ostajali vjerni, ali smo odlazili sve dalje i dalje dok me nisi pronašao i dok te nisam pronašla u ... našim cjelinama.