Ne možeš me strpat

 u kutiju šibica

dovesti u red

ja sam poput Sizifa

guram kamen uzbrdo

pratim mjesec blijed

ne možeš me

riječima ušutkati

ni reći

da poklonim se stadu

ja volim poljima lutati

sa Panom sjediti u hladu

sviralu o pojas djenuti

od ljepote se prenuti

ne možeš mi

pokazati zvijezde

I reći ,,eno

 tvoja je upravo pala

sa vjetrom

moje noge jezde

nebeska me vila

 oduvijek zvala

ne možeš me

 stvarnošću zarobiti

I reći od sanja

 živjet je teže

ja volim nepoznatim

broditi

u bijelim oblacima

 mi čežnje leže

 neka sam mala

 ispod neba

i neka mi ruka

ljubav prosi

 mjesto hljeba

 anđeo mi pjesmu

 na dlanu nosi

svakog sutona

 poput feniksa

iz pepela se dižem

letim visoko

ka nebu stižem

ne možeš

u krletku me stavit

podrezat moja krila

ptica mogu biti

il… šumska vila

ne možeš

 me ranit

riječima

ni mir

 mi uzeti

ljubav dok sijem

pred tobom

neću puzati

ne možeš me stavit

 u kutiju šibica

sa mnom mržnju paliti

ja sam  

  zalutali moreplovac

od ničega

zastavu ću skrojiti

  i otplovit sa vjetrom

punih jedara

prema plavoj pučini

dosta mi je tvojih igara

od mene ti odustani…