Je li došlo vrijeme za spajanje svjetova, za neke doticajne točke, za neke usporedne staze? Ima li nade za bića vjetrova, za delikatne duše, za ledene stvarnosti usplahirenih snova? Mnogo pitanja između neba i zemlje, teški odgovori, kojih nema. Postajem dio svoje ledene stvarnosti, prekrivene baršunastim snovima što iz udaljenih krajeva podsvijesti dobiva konture tvojih očekivanja. «Ne gradi most dok ne dođeš do rijeke»....stiže poruka iz daljina. Rijeka donosi i odnosi, protječe kao i život. Iz njenih dubina dolaze odrazi neba, a ono se isto tako mijenja i protječe iznad nas izgledajući kao da krivuda kroz naša postojanja i završavajući uvijek na istom mjestu. Uzet ću mjericu svjetlosti, pomiješati je sa tri mjerice tame i time obojiti osjetljive oči, da ne bi dnevno svjetlo previše presjeklo ovu tanku srebrnu nit što se proteže između mene i tebe. Je li došlo vrijeme dolaska do rijeke i zamišljanja tog mosta, koji se nazire u nekim dubinama što poniru još više same u sebe?