Ne znam ni gdje si ni s kim si,
šute svi, nijeme su noći,
kriju te od mene,
a bijesni su kao psi
jer nas zadržati neće moći.
Duša moja zna da si tu,
uz mene ležiš i dišeš,
tijelo te ne osjeća,
ali sjećanje zna, kako mirišeš.
Tvoja koža dira moje dlanove,
plavičasto se pretvara u bijelo
noći idu jedna za drugom,
ostavljajući nam vrijeme cijelo
da se nađemo jednom,
iako nam ne daju
ni forme ni ljudi,
ali ti, u dubini svoje duše,
ipak moj čovjek budi.
(napisano: 1995.)
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
bglavac
edin.kecanovic
