Ne znam ni gdje si ni s kim si,
šute svi, nijeme su noći,
kriju te od mene
i bijesni su kao psi,
jer nas zadržati neće moći.
Duša moja zna da si tu…
uz mene ležiš i dišeš,
tijelo te ne osjeća,
ali sjećanje zna, kako mirišeš.
Tvoja koža dira moje dlanove,
plavičasto se pretvara u bijelo
noći idu jedna za drugom
ostavljajući nam vrijeme cijelo
da se nađemo jednom,
iako nam ne daju
ni forme ni ljudi…
ali ti, u dubini svoje duše,
ipak moj čovjek budi.