ne daj da te probudim
kako bi što duže sanjala da si budna
i kako ti tišina iz oka ne bi prešla u šutnju
neću te ni imenom zvati
jer tvoje ime je pravo ime
za moju zlatnu knjigu ljubavi
koju svaki dan prelistam nekoliko puta
izvadim iz nje zgužvane listove
preko kojih su nogama prešli
svatovi bez pjesme
pa stavim u nju poneki bijeli stih
i par kapi s čela kosca
što je zaboravio sva nerodna ljeta
ne daj da te probudim
jer pun ti je san
malih divnih uvojaka
što su se rasuli po obrazima noći
koje obožavam
koje slijedim
i koje krijem od zemlje
i od sunca
pa vjerovali ili ne
i od samog boga
bglavac
edin.kecanovic
