Ne čekaj da ti sam priđe
tvoj trenutak,
satkan od tvojih zlatnih niti snova
obrubljen čipkom od pjene
sakupljene
sa rubova valova tvoje čežnje
iznjedren
iz dubina oceana
tvoje duše
čijoj dubini
se dno ne nazire..
Budi nježnost
i otvori svoje srce
poput latica ruže
iako se mraz sprema
da joj hladnoćom
prekrije lice..
Budi tanan, poput breze, u gustišu ljudskih jadikovki
i pusti
da vjetar prolazi kroz tvoju kosu
makar se zamrsila do beskraja..
Ispod tvojih nogu
ljiljani će mirisima pjevati pjesmu obnovljenog raja
a ptice će zastati
i svoja krila odmarati
u krošnji tvoga srca..
Nemoj čekati svoj željeni trenutak radosti..
Pogledaj,
on čeka da ga stvoriš
nevinošću prvog dječjeg osmjeha
rođenog od krila anđela
negdje u praskozorju prapočetka
kada sve bijaše u svemu
nerazdvojeno razlikama
spojeno jednakostima..
Ne čekaj svoj tračak sunca,
gledajući maglene velove
u mokrim, tužnim jutrima...
Sunce je u tvojim očima,
kada pogledaš nekoga
toplim pogledom ljubavi..
I ne plaši se
kada ti netko kaže
da će ta ljubav proći
iako je držiš na dlanu
satkanu od pijeska..
Od pijeska se grade kule
a kule se grade u bajci..
Bajka je stvorena od riječi
a riječ bijaše prva
poslije uzdaha Stvoritelja..
Ne čekaj da ti priđu željeni trenuci,
jer oni su odavno
u odaji tvoga života
i čekaju
da im širom otvoriš svoja vrata..
Samo za tebe su se rodili
i samo sa tobom
mogu odživjeti život
do kraja..