Ne boj se biti posljednja,
jer posljednjost je onostrana prvost.
Sjedi, ledjima oslonjena o zid od nicega.
Dok tako mirujes, znaj da ne mirujes:
da si lopta, koja je udarila o taj zid od nicega,
i sada se, zestoko odbacena,
vraca sve blizoj ruci Bacaca.
"Bijela kula", knjiga 34. Zapisala Vesna Krmpotic