Izađoh na svjetlost mladog jutra, tu svjetlost još malo oblačnu, ali opjevanu pticama. U «trećem oku» uzbuna, iza mirnog čela mir. U pretkomori srca, koje osjeća tvoje otvoreno prisustvo, zadržala se tanka nit protekle noći obojene tamnim tonovima sna bez snova. Pustila sam misli neka lete, dostižem tišinu svog «trećeg oka» koje nepogrešivo cilja tamo gdje me najviše boli – na tebe. Vezuješ mi pogled samo za sebe, postavljaš čvrste granice moje aure, koja živi svojim životom. Zaokružena mi je skrivenost u tebi, nepomična i stalna. Spiralnim željama ne dozvoljavam da se nameću drugoj pretkomori srca i pozovu te. Ne. Postala sam kontrolor svojih želja, svojih čežnji. Mijenjam trostruke želje za jedan miran trenutak bez misli na tebe. Premjestila sam se u drugi prostor, ali te tamo nisam našla. Ne. Iako me vodiš prema sebi, duša mi je nespremna za još jedno – ne.