Izađoh na svjetlost mladog jutra još malo oblačnu, ali opjevanu pticama. U «trećem oku», iza mirnog čela...uzbuna. U pretkomori srca što osjeća tvoje otvoreno prisustvo zadržala se tanka nit protekle noći obojene tamom i snom bez snova. Pustila sam misli da lete, dostižem tišinu svog «trećeg oka», a ono nepogrešivo cilja tamo gdje me najviše boli ... na tebe. Vezuješ mi pogled samo za sebe, postavljaš čvrste granice moje aure, ona živi svojim životom. Zaokružena mi je skrivenost u tebi, nepomična i stalna. Spiralnim željama ne dozvoljavam da se nameću drugoj pretkomori srca i pozovu te. Ne. Postala sam kontrolor svojih želja, svojih čežnji. Mijenjam trostruke želje za jedan miran trenutak, bez misli na tebe. Premjestila sam se u drugi prostor, ali te tamo nisam našla. Ne. Iako me vodiš prema sebi, duša mi je nespremna za još jedno – ne.