Nakon izvjesnog vremena uvidiš tanku crtu između
držanja za ruke i vezivanja za dušu.

I naučiš da voljeti ne znači i oslanjati se,
i društvo ne znači neumitno i sigurnost.

I naučiš da poljupci nisu ugovori,
ni pokloni obećanja.

I započneš da prihvataš svoje poraze
uzdignute glave i otvorenih očiju,
sa mirnoćom odraslog čovjeka,
a ne sa tugom djeteta.

I naučiš da sve puteve moraš da sagradiš danas,
jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.

Nakon izvjesnog vremena isto naučiš,
da sunce zna da peče ako mu se previše približiš.

I zato sadi svoj vlastiti vrt i uređuj svoju dušu,
umjesto da čekaš da ti neko drugi pokloni cvijeće.

I nauči da u životu možeš sve podnijeti.
Da si stvarno snažan/na.
I da uistinu vrijediš.

Veronika Šofst