Naslućujem priču

što mi priča moj strah,

tu priču koju mi

govori užas u meni.

Trenutak kad me obuzme ,

putokaz je u prošlost.

Osjećaj je ostao,

sjećanje se izbrisalo.

Putujem na krilima straha

u svoju prošlost,

ka djetetu koje sam bila,

kojemu se nešto dogodilo

što  ga je prestravilo.

Događaj je nestao,

a strava je ostala.

Osjetivši sada  strah

i situaciju u kojoj nastaje,

pitam se koliko je ona slična

onoj stvarnoj,

davno proživljenoj,

tamo u maglama djetinjstva.

Događaj koji se odvija sada ,

i osjećaj koji osjećam sada,

kad se pribroje i spoje,

ispričat će mi priču....jednom.

Magla se diže,

polako, polako...

još samo malo...

moram biti strpljiva,

otkrit će se  kad tad

ona tajna koja je ostavila

mračan pečat na mome životu.