Srela sam Narcisa na obali plavog jezera
bio je duboko zagledan u bistru vodu
smiješio se zadovoljan samim sobom
kad sam pored njega prošla
nije pripadao ljudskom rodu
i vila je naposlijetku po njega došla
Ostavi me vilo još malo-
Narcis progovori
jer do sebe mi je samo stalo
u meni ljubav silna gori
Vidiš li onu u vodi sliku
zar nije prekrasna
iako liči mome liku
to je moja ljubav strasna
Vila se i sama smete
i ona mu povjerova
u snove ga ljudske uplete
ogledala napravi od snova
Sad svatko svoje ogledalo ima
i u njemu slike slaže
sve ljepše jedna od druge
same šarene laže
i cvijetu
to ime dade
vila što nam snove kroji
miriše opojnim mirisom
zaborava
da ne budemo više svoji
irida
bglavac
