Prošla je godina jedna
siva i pomalo bijedna.
Vidjeh te par puta,
u prolazu… iz auta,
a posljednji puta
negdje sredinom ljeta,
kao onda kad smo skupa bili,
ljubav i sebe smo krili,
jer znali su svi
da ljubav moja samo si ti.
Danas isto krijem od ljudi
da te nema više,
iako opet znaju svi
da si od mene otišao ti.
Gledaju me sažaljivo
i znaju da nemam nade,
a ja sam zarobljena
kao strah od buđenja
što me svakog jutra zarobi
kad se sjetim da ću dane
dočekivati bez nadanja.