Tako često ne razumijem Dušu

I samoj sam sebi Najveća Tajna

Odgovori kroz razum vjetrovito pušu

Nudeći mi pomoć kao zvijezda sjajna ...

 

Prekopavam po riznici znatiželjnog uma

A svaki je odgovor nalik onom prije

Izgubih se tamo gdje začarana je šuma

Gdje umjesto Sunca sijalica sije ...

 

Napaja je generator, djelo ljudskih ruku

Nudeći mi svjetlost ovozemaljskoga svijeta

Pitam se, što u njemu pričinjava mi muku,

Jer ne vidjeti Sunce, zar to nije šteta ...

 

Zaranjam još dublje, napuštam svoj um

Silazim u srce , gle,Ocean pravi !

Prolijeće kroz tijelo nevidljiv' bijeli šum

Vibrira u srcu ... odjekuje u glavi ...

 

Izranjam na površinu ,a Svjetlost me prati

Plavetni se odraz kao safir ljeska

Možda jednom uspjeti će srce, bljesak da uhvati ,

Do tog trena , najveća se Tajna

U Duši mojoj smješka ....

 

 

http://safiris.blog.hr