Otkupi dah Božji i zaustavi vrijeme u ledenoj kapi ove majske kiše što me vjetrom donijela na tvoj put.
S one strane zrcala breze listaju tisućama listova, a vrijeme ne teče krivudavom linijom, već se provlači kroz srca duša i mjeri svaki udisaj svojim trajanjem.
Kroz takav beskraj čudne praznine ponekad prošetam u snovima i povjerujem da je to moja stvarnost, a ne san što mi ga daruje noćna tama.
Na nebu se oblaci razmaknuli da bih ušetala u ovaj čudan ponedjeljak i tihim disanjem poremetila taj neskladni vjetar što cijelu noć obilazi moj mali balkon.
Znaš li da sam mislila da svijeća života tek zatreperi i nestane, ali treperenje se nastavlja i mi živimo ukroćeni u njenom sjaju treperavog drhtaja kako bismo udahnuli još poneki Božji dah.
Otkupi za mene Božji dah, promiješaj ga sa svojom dušom i zaustavi to vrijeme sa one strane gdje dani nemaju kraja, a ptice zauvijek miruju u svom letu, jer to je svijet ljubavi koji je najljepši na bilo kojem svijetu.
http://shadowofsoul.blog.hr/2012/05/1630774688/najljepsi-svijet.html