Nah min sa..
Nježno moja duša koracima utire put
bezbrojnim svjetovima
i bezbrojnim letovima..
Vila bez krila
tek sa srcem prepunim ljubavi čudesno<
neshvatljivo čudne.. Nah min sa... Kroz ledeni pokrov tuge ja i dalje gorim i o nekom vječnom proljeću sanjam... Ne govorim više i ne slušam sebe kroz riječi drugih jer samo treptaj svoje suze poznam i osjećam.. Ja ostajem ovdje, još uvijek i ako sanjam da mogu poletjeti i sve zaboraviti.. Ja se prepuštam... Sve će jednom zabljesnuti Sunce vječnog nadanja koje u zjenama osjećam i druge na tu vječnost podsjećam...<
bglavac
irida
edin.kecanovic
