Nagovještaj svečanog trenutka,

kada ćeš me pogledati okom svojim dubokim

i zaroniti me u beskrajne dubine

do dna

na kojem uspavana ruža čeka

svoje buđenje

(..moje srce duše, i tvoj dodir nježnosti..)..

Nagovještaj tihog trenutka,

kada ćeš me vidjeti kao što sebe gledaš,

zaljubljen u Ljubav prožetu kroz sve,

kada ćeš me prisloniti uz svoje srce

 ne gledajući koju odoru tijela i života nosim,

koliko  znam visko poletjeti

i koliko puta sam još niže pala..

Nagovještaj tog čarobnog trenutka

kada ćeš mi reći da si anđeo, poput mene,

a ja ću se skriti u tvojim njedrima,

 strepeći da te ne izgubim

jer krila nemam..

Nagovještaj besmrtnog trenutka,

kada ćeš me obući u sebe,

i povesti iznad svih kanjona i vrleti

pokazujući mi 

da za let do neba

samo želja, bez krila treba..