NADE

Nade lebde nad ugaslom svijećom,

Opet ovijene,

Mrakom samotnih noći,

Isčekivanja i očekivanja.

Stižu odjevene u nebesko plavetnilo,

Bez šljema i štita kliču,

Kao vojska spasa.

Mlade nade se spuštaju sa sumrakom starih nada,

U licu sanjara ih najbolje prepoznaješ,

U očima ih možeš vidjet,

Kao iskre života.

Stare svijeće su opet zapaljane,

Ali još ne sjaje jako,

Jer staračka suza,

Poput gustog voska,

Polako klizi starom svijećom.

Suze su poput nada,

Što su starije to su gušće i sporije.

Za nesretnike nada posljednja umire,

Za idealiste nikad ne umire,

Za realiste odavno je mrtva.

Nada nije mrska ni buntovniku,

koji smatra bogu ugodnim djelom,

da je drži u ruci

kao štit.

 

©Walter William Safar