Ja kraljica sam vizije vaše.

Svi pjesnici i poete o meni mnogo znaše.

Dok misli tjeskobe, siromahe proganjaju

siromasi o meni sa sjetom sanjaju.

 

Vjeru svoju polažu u mene

prije nego bilo koje djelo krene.

Kada nešto naume činiti

naumu i djelu počnu se diviti.

To divljenje i nastojanje, moja je hrana

dok ljudi često svom djelu naleze mana.

Mislima mane, oduzimaju mi snagu

i ostavljaju me bespomoćnu, nagu.

 

Olakšanje njima sam najviše.

kad u mene svoje dobre misli položiše.

Dok im voćke u vrtu cvjetaju

dobrom rodu oni se nadaju.

Kada njivu plugom uzoru

i pogledaju prema obzoru

kada u brazdu posiju sjeme,

nadaju se urodu na vrijeme.

Mole se zemaljskom izvoru

vršeći radom svoju pokoru,

plod da im dobro rodi

od gladi da ih oslobodi.

 

Volim njihovoj mašti da ugodim

i od briga da ih oslobodim.

S ljubavlju im predano služim

i rado se sa svima družim.

 

Naraštaji ljudski, prozvaše me Nada.

Svi žele da im djelo pretvorim u sada.

Trebali bi nešto više o meni znati,

žele li moju potporu i dalje imati.

 

Otkrivam im djelovanje svoje,

od kad god njihovi naumi postoje.

Moje djelo ne vidi se sada.

zato nosim, svoje ime, Nada.

Sa prirodom dugo pregovaram

dok vaše početno djelo u uspješno pretvaram.

 

Priroda je prevrtljivo biće.

Svakog dana noć pada, a jutro sviće.

Ponekad noć dugo traje

tada usjev jedva da opstaje.

Živog ga u klici, drži samo moje ime

dok u prirodi traju dugačke zime.

Tek proljeće kada dođe

posijano sjeme radosno klijati pođe.

Kišu molim da ga zaliva

neka u svom rastu ono uživa.

Sunce zovem da biljke grije,

da se u plod i urod pretvore što prije.

 

Često ljudi na mene zaborave

energiju da mi ponekad oporave.

Djelovanjem stalnim se umorim,

tada im tiho, mislima prozborim.

Mislite na mene malo češće

zahvalno ću vam uzvratiti,

upornim radom još žešće.

Misao vaša mene podržava

i na životu stalno održava.

I zato, ne čekajte vaše djelo odmah sada.

Voli vas i podržava, vaša Nada.