NADA
Stigle su me godine
moje kose sijede
sklapam oči umorne
od tuge i bijede.
U samoći doma svog
sjećam se života tog.
I pitam se ponovo
gdje su djeca moja
gdje sam ih izgubila
uslijed teškog boja.
Došao si sine
pokucao na vrata
pružio mi utjehu
zbog tvog izgubljenog brata.
Sad si mi ti ostao
moja si nada
ponosim se tobom
i to ne samo sada.
Ne mogu ti pružiti
ono što bih htjela
osim puno ljubavi
da ispunim svoja djela.