Nad ponorom sjećanja
u krugu stoje blijede sjene
drže svoja tiha vijećanja
vide li i one mene?
vjetar utihnuo izgubljen
smiriše se oluje
nagnuta nad ponor nijem
riječi tuđe u meni bruje
osmjeh i pogled drag
tople oči moje majke
sve uži biva doma prag
sve bljeđe iz djetinjstva bajke
još samo prolete leptiri
sa proljeća ospe se ružin grm
a iz prikrajka nada viri
put uleknut u travi, strm
nad ponorom sjećanja
oblaci izgubili oblike
sunce svoj topli sjaj
redam nepovezane slike
vežem ogrlice kraj
rosne doline
maslačka lepršavi cvijet
promatram daljine
snatreć neki bolji svijet
noć kraj mene šuti
mjesecom ocrtava žuti trag
a duša nevidljivo sluti
neznanac ili prijatelj drag?
bglavac
edin.kecanovic
