Danas opet vidjeh te na žalu
gdje po pijesku crtaš čudne šare.
Stigne pjena, nošena na valu,
pa se od nje svi crteži kvare.
Sav u igri nestašnoj, ko dijete
crtao si uvijek nešto nova,
al s pučine valovi dolete,
pa izbrišu zagonetna slova.
Gledo si me s osmijehom i šalom,
ni ne sluteć kolko trpjet mogu
gledajući, kako val za valom
s pijeska briše stope tvojih nogu.