Dignu se ponekad vali,
i bura zapuše mojom slabosti,
al' jedra mojeg broda
šivana su vremenom
na dalekim pučinama života.
Konope mi je tkala mati,
godinama svojim
i godinama mojim ranim,
još od kasnog proljeća
sedamdeset i osme.
Oko moga pramca
zakovana je oplata od želje, čežnje
i žudnje,
sa gravurom tvojeg imena.
I zato,
pa i kad me napadnu
višemetarski valovi tuge,
kad mi bura puna suza
lomi brod u oluji ljubavi,
ja znam, baš svaki put ću
doploviti u tvoju mirnu luku,
radosti moja,
gdje me čekaš
na vezu svoga srca.
bglavac
irida
edin.kecanovic
