Na usnama mojim,

 tek tihi šapat,

 tek lahorom tvoje duše

 dotaknut moj pokrov svemira..

 Samo tebi,

 samo tebi darujem sedef,

ljubičaste školjke

moga jutra...

Samo tebi,

samo tebi se otvaram

i tebi, puzajući prilazim

spiralnim koracima

jer znam

da jedino Ti

ljubiš skrletne ljuske

i zmijsku kožu

 na meni...

Dotakni, zarobi zauvijek

moju kukuljicu postojanja...

Pretvori me u leptiricu

koja će krilima svojim

zaustaviti vjetar

ćudoređa

koji silom želi sve laži

pretvoriti u istinu..

Ti znaš,

ti jedino znaš,

da ja nisam ja

 bar za svijet iluzije

koji sniva u kolijevci

 sna...

Zagrli me čvrsto,

i odvedi, u neko novo svitanje

gdje nikad više razdvojenost

neće postojati

ni pitanja

ni odgovori...

Gdje neće biti potrebne usne da govore

ni srce da tuguje..

Odvedi me tamo

 gdje  Ljubav kroz jedno

 u jednom diše

 i ne pusti me od sebe,

nikad, nikad više...