Na svjetlosti svoje sjene
promrzlu dušu grijem
vrijeme kroz prste pretačem
mjesto da plačem, ja se smijem
Kao rijeka tečem
sjena mi prijatelj biva
u daljine plave krećem
još mi se sanjari i sniva
Pronaći ću svoju česmu
umiti mokro lice
tugu utkati u pjesmu
i pustiti je poput ptice
Na svjetlost sjene
mjesečina žuto zlato lije
anđeo čuvar pokraj mene
u tišini sa mnom bdije