Na razmeđi dana i noći,prije no što me zora takne

i prije no što snovi na javi dana izblijede

u duši mojoj,kao da se zastor jedan makne

ja naslutim anđele čuvare,što do mene sjede

 

Tad prigrlim još jednom snove,uspavanom rukom

i sanjati želim nepoznate gradove ,nepregledne staze

Kuda me to anđeli čuvari vode božanskim zvukom

tom bijelom tišinom,dok na korake moje paze?

Prepuštam se,udišem tu svjetlost sjajnu, bijelu

i mir koji mi u dubinu duše,poput ptice liježe

krhka u svom slabom, smrtnom tijelu

zapletena tako u anđeoske ,nevidljive vriježe

 

Kad blago,proljetno jutro,na moj prag stane

i sunce kroz raskriljeni prozor veselo proviri

u mom srcu procvjetati će neke nove grane

na moju dušu slijetat će razigrani leptiri