jedne noći djevojka mlada
i u daljini tamnog neba je vidjela
kako sjajna zvijezda u ponor pada.
Život joj puno pružio nije,
dok je hodala stazama života,
znala je da hladno nebo tamu krije
i da od nje je skrivena Ljubavi ljepota.
Ipak se djevojka sa Ljubavi srela
u sunčanom danu kasnog ljeta,
došetala je do čarobnog vrela
mirišući opojan miris ljubavnog cvijeta.
Do kraja dana ne znamo što će biti
hoće li djevojka, a sada žena
biti sretna ili gorke suze liti,
sjati u svjetlu ili ostati tek sjena?
Kako bilo, nek' bude što biti mora,
jer svako iskreno srce osjeća
da se Ljubav ne krije iza tamnih gora
i da se dobro uvijek dobrim vraća.
irida
bglavac
