Na krilima sna

 

Odlazim tiho na krilima sna

Tijelo je moje željno odmora

Zaspala sam čvrsto, umorna

A duša moja na put se sprema.

 

Želi malo mira, odmora

Nakon cjelodnevnog umora

Vinula se tiho u čarobni kraj

Dočeka ju bistar svijetlosni sjaj.

 

Nije ona više na krilima sna

Već je konja bijelog uzjahala

Ponio ju on kroz svijetlosni kraj

U polje cvijeća, sreće zagrljaj.

 

Opuštena mirna na konju jaše svom

Sve dalje i dalje tamo gdje joj je dom

Okupana svjetlom koje vječno sja

Konj ju nosi natrag, vrijeme je povratka.

 

Dan polako Zemlju zagrlio

San moju dušu natrag vratio

Mora se vratiti iz raja tog

U stvarnost života i sjaja sunčanog.