Na klackalici

još uvijek nas dvoje

dva blažena djeteta

prije posvećenja

 a ti bi dolje

 dolje

 dolje...

 Ako siđeš prije vremena

 odletjet ću prvo nebu u oblake

 pa se razbiti o tlo

 I boljet će

 I sakupljat će me

 kao bezbrojno puno puta..

 Pogledaj me u oči dok se ljuljaš još samnom

 nisu to oči koje su te tek sada pogledale

 niti oči koje su nekim poznatim suzama

 radi tebe plakale

 ali bi možda mogle...

 Djeca smo oboje

 jedno više

 jedno manje

 i čemu transparent  na zidu tvoga srca

  o veličini odraslosti?

 Pogledaj

  iste haljine nosimo

  od prapostanka sašivene za nas

 mali redovnici

   djeca

  koja trebaju naučiti da ostanu djeca

 a ti bi dolje

 sa ove klackalice života...

 

Pogledaj

 pogledaj prije nego odletim

 pa se na zemlju vratim:

 Neću se ipak razbiti

 pijesak i  cvijeće koje će biti zaliveno daždom moje nade

 čekat će

 i dočekati

 moja stopala..

 I opet

 negdje ću se igrati

 sama

 (sa tobom je ljepše)

 očarana prolaznošću pijeska

  koji sipi u uri vremena

 i mirisom malih karanfila

 koje je netko

  za tebe nabrao...