Do kamena bijelog koljena spuštam,

u dlanove skupljam pitke vode kapi svježe...

Zubi mi od hladnoće trnu, ali ja guštam...

Taj izvor me sa precima mojim veže.

 

Tu, ispod one topole,

moja majka, njene sestre i braća,

pišući po pijesku igrali su se škole,

od krpica pravili lutke, igrali se skrivača...

 

A moja je baka na jezeru rublje prala

na drvenoj dasci, komadićem sapuna

i nježno bi svoju dječicu zvala

sve dok košara čistog rublja ne bi bila puna.

 

Vidim i djeda... pregledava mreže u trupi,

a uhvaćene ribice stavlja u mrežastu vreću...

Baka rublje i dječicu kupi

i svi nasmijani i sretni kući kreću...

 

Zastaje vremeplov u mojoj glavi

i evo me opet ovdje i sada.

Prekrasno se jezero pred mojim očima plavi

i tisuće zračaka svjetlosti po njemu pada...