Na današnji dan gledam kroz Tvoje oči.
I gledam, a ne vidim.
Tko sam ja da Tvoje oči kradem?
A Ti mi ih daješ. Nesebično. Bez imalo straha.
I hrabriš me. I tješiš. I tugu s lica brišeš.
Na današnji dan tražim oprost za sebe.
Jer sam bahata u svojoj boli.
Nerealna u očekivanjima. I nezahvalna.
A toliko toga si mi dao. Toliko toga poklonio.
Na današnji dan želim oprostiti sebi.
Jer sam sumnjičava i nevjerna.
Jer često ne osjećam tlo pod nogama.
A tako ga čvrsto za mene držiš.
oprostiti i oproštena biti!
irida
bglavac
