Postoji jedan čaroban brežuljak
Na mjestu gdje čovjek ne navraća često
Tu žive Patuljčica i mali Patuljak
Kao u priči opisano mjesto ...

Slamnati krov ukrašava kuću
Do koje vode kamenite stube
Dimnjak odašilje dimu zavjesu vruću
Magličastu koprenu od koje svi se ljube...

Patuljak ustaje u ranu zoru
Zrnovlje sakupljeno u vodenicu nosi
Valovi se stvaraju kao na moru
Sve svjetluca u jutarnjoj sunčanoj rosi...

Za to će vrijeme Patuljčica ispeči
Najfiniji kolač od kupina i vina
Kao svakog dana Patuljak će reći,
Uh što torta je sočna ,ukusna i fina ...

A ispod zidina ovoga zdanja
Postoji tunel sa tajanstvenim blagom
Čuva ga Bubač koji o zlatu sanja
I uživa u mahovini okupan vlagom ...

Nekad davno i on sam, bio je Patuljak
Veselo se hihotao hodajuć' po travi
Promjenio se kada sreo ga Mravuljak
I odao mu tajnu sakrivenu u glavi...

Tajnu o zlatnicima u drvenoj škrinjici
Krunama i biserima , draguljima noći
O sakupljenom novcu u kasici svinjici
Do koje odlučio je svakako doći ...

Jedne tihe večeri bez sjaja mjesečine
Potiho se uvukao u tunel bez kraja
Samom sebi stavio olovne lisičine
Sazdane od pohlepe i lažnoga sjaja ...

I tako provodi svoje dane pusto
Omamljen u tepihu vlažne mahovine
Grabi mulj i vjeruje da sve je blago gusto
Prestrašen od samog sebe ... i od tišine ...

A par katova iznad njega
Vesela se pjesma oko stola vije
Na vrhuncu čarobnoga brijega
Život se nastavlja kao i prije ...

Patuljak leći će kasno u noć
Poljubac podijeliti sa ostatkom svijeta
Patuljčica potiho do njega će doć'
I sve će iznova da propupa i procvjeta ...