Na bijelom papiru ucrtat ću slova
Ili bolje na tipkovnici u wordu
A onda sačekat lastavice s krova
Da odnesu mi pjesmu gordu
U tople krajeve
gdje pustinjom beduin korača
ili u Kinu među zmajeve
što pošaljem neka mi se ne vraća
na čelo ucrtati ću zmiju
ili možda treće oko
u pijesku neka se stihovi skriju
i oluja ih visoko ponese
ocrta njima spiralu
što se bjesomučno vrti
ionako uvijek snena
stojim između života i smrti
neobična pjesma to će biti
napisana u gluho doba
u nju ću leptire skriti
zavjet ljubavi do groba
jednu malu tajnu
ljubičice stručak
vilu bajnu
majčin topli ručak
blijedu sliku bake
isprepletena neka slova
moje korake lake
kroz predvorja snova
na bijelom papiru
sve će stati
moje nade
uspomena koja
nevješto ispisana rukom
sve dok ne osuši se boja
obojena duginim lukom