Na bijelom oblaku mašte,
volim često da bivam
Tu umiru želje tašte,
tu volim da snivam
Kočije i konje ,upregnem sama,
i oni me u daleke predjele nose
Pred njima uzmiče tama,
anđeli mi hranu donose
Pehare svjetlosti pune,
da napijem se njihova sjaja
Saće od žute lune,
dugu što me sa nebom spaja
Na bijelom oblaku mašte,
ništa nemoguće nije
U meni spavaju zvijezde,
sunce mi se iz očiju smije