Oko 49-16. pr. n. e.

Uz Tibula i Ovidija glavni predstavnik rimskoga elegijskog pjesništva Augustova doba, Propercije je svoje stihove, kojih je najznačajniji dio posvećen strasnoj, sverazornoj, sudbinskoj ljubavi pretna Cintiji, prožeo uzbuđenom patetikom i bogatim, usredotočenim slikama, smionim jezikom i osebujnom sintaksom. Ne znamo pouzdano ni za godinu rođenja ni godinu smrti Seksta Propercija. Roden je oko 49. prije n. e. u Asiziju, u Umbriji, a posljednje vremenske aluzije u njegovim elegijama sežu do 18. prije n. e, pa je možda te ili oko te godine i umro. Dok je još bio dječak, umro mu je otac i očevo imanje bilo konfiscirano za veterane. Vrlo je rano došao u Rim, gdje će stalno boraviti, posvetivši se, nemajući volje za vojničku ili političku karijeru, isključivo pjesništvu. Prvi su Propercijevi pjesnički uspjesi izazvali Mecenatovu pozornost tako da će i naš pjesnik stvarati u književnom krugu toga znamenitog promicatelja i pokrovitelja kulturnog stvaralaštva na Augustovu dvoru. Od suvremenih pjesnika Propercije uopće ne spominje Horacija (kao ni on njega!), u prijateljskim je vezama s Ovidijem, na koga je dosta utjecao, a Vergilija je vrlo štovao (i nadahnuo se njime osobito u tzv. rimskim elegijama) i poznavajući dijelove Vergilijeve Eneide, izrekao o njoj one često citirane stihove (Cedite Romani scriptores...) u kojima najavljuje rađanje djela koje će postati značajnijim od Ilijade. Za ocjenu života i posebno pjesništva Propercijeva presudna je njegova strasna ljubav prema kurtizani Hostiji, koju u elegijama, prema brdu gdje je na otoku Delu rođen Apolon, pjesnik naziva Cintija. Hostija-Cintija bila je izvanredno lijepa žena, višestruko umjetnički nadarena, ali i koketna, hirovita i nepostojana. Očigledno je da ni u Propercija ne smijemo do kraja poistovjećivati građansku i umjetničku biografiju, tako da i u njegovim elegijama kao značajnu možemo pretpostaviti stilizaciju ljubavnih motiva. Ali je teško ne složiti se s Klingnerom da Propercijeve elegije, u prepletanju divlje ljubavi i tamne smrti, pjevaju o sudbinskoj strasti pjesnikovoj, koja je zauvijek sve spalila i sahranila oko sebe, izbrisala svaku nadu u buduću sreću; o ljubavi i njezinu doživljavanju što su pjesniku zamijenili i dom i roditelje. Kao da je pjesnik sam sebe obilježio onim stihom iz prve knjige elegija: Cynthia prima fuit, Cynthia finis erit - Cintija je bila početak, Cintija će biti i kraj. Od Propercija se očuvala zbirka Elegije (Elegiae), u 4 knjige, s ukupno 92 elegije, pisane u elegijskim distisima. Prvu je knjigu bio izdao oko 28. prije n. e. pod posebnim naslovom Cynthia Monobiblos (što bi značilo: Cintija, zbirka u 1 knjizi) a četvrtu knjigu, najranije god. 16. Tematika je u 1. knjizi isključivo ljubavna, u 2. i 3. pretežno ljubavna, ali se širi i na teme s psihološkom analizom ljubavnih osjećaja i na elegije upućene Mecenatu i prijateljima, sve prožeto poviješću i mitologijom; 4. knjiga pretežno obuhvaća tzv, rimske elegije,tj. legendarno-mitološku tematiku, italsku i rimsku, ali su u njoj ipak i dvije elegije o mrtvoj Cintiji. Nakon antike i srednjega vijeka Propercija su ponovno dosta čitali u Francuskoj XIII stoljeća, gdje ga je upoznao i Petrarca, a zatim za renesanse u Italiji. Osobito se Goethe nadahnuo njime u Rimskim elegijama, pa Carducci i D'Annunzio. Vrlo ga je slobodno prepjevao Ezra Pound. U staroj hrvatskoj književnosti snažan je dojam Propercijeve dikcije u renesansnog latinista Ilije Crijevića, prevodili su ga i parafrazirali, među ostalima, Dinko Ranjina i Marko Bruerević. U našem stoljeću prevodili su iz Propercija pjesnici Nikola Šop i Nikola Milićević.

MUZE IPAK POSTOJE