Nebeska knjigo, stono plamen vjere
U mom srcu s tvojih riječi budi;
Po tvome vrtu misao mi bludi
I cvijeće pjesme ponajljepše bere.
Zemlja i more i svemirske sfere
O vječnoj tajni sapću ti kroz grudi;
Sreće i spasa dan cvjetni rudi
Kud svjetlo tvojih istina se stere,
Pred veličanstvom tvojim evo sada
Griješni pjesnik u zanosu pada
I usnama maste ljubi usta sveta,
Sa kojih med je tvojih riječi teko.
O vječno slovo, Bog je tebe reko
Da budeš luca vasionog svijeta!
(Musa Ćazim Ćatić)