MRTVE USNE
Tamo negdje u neprozirnoj noći
Čuje se plač napuštene žene.
Dok je meka ruka vjetra
Lutala kroz njezinu kosu
Utonula je u crne misli
Kao što mjesec tone
U mrklu noć.
Topli,noćni vjetar
Raznosi latice uvele ruže
Po mekom licu
Te tužne žene.
Vidjeh kako te slane,
Vlažne samotne suze
Teku niz njezine obraze
I slanim joj okusom vlaže usne;
Usne,
Koje su još jučer ljubile,
Sad su ležale mrtve
U lijesu samoće.
© Walter William Safar