Možda smo se mogli naći,
dušo, duše moje,
svuda sam ostavila svoje tragove..
Možda smo se mogli pronaći,
negdje, u ružičastim svitanjima,
gdje nikad oblaci nisu pobjegli
od sunčevog jara
i kiša nikad nije ostavila dugu
da se rastoči,
sanjajući ljubav drugu,
i neke nove boje
bez tebe
rođeno,
najdraže moje…
Možda smo se mogli pronaći
tamo,
gdje bajke žive svoje istine
ne pričajući priče,
gdje od sreće
na tornjevima visokim gargojl viče
jer nije više avet
nego toplo
ljudsko biće,
koje grli golubove i ptice
i spašava samoubojice
koji smisao traže
u nekom čudnom,
posljednjem letu
bez krila
u tužnom vrtokretu
bez nade u neko bolje svoje vrijeme
noseći u vječnost
svoje teško breme…
O, da..
svuda sam ostavila neki dio sebe,
i svuda sam te tražila dušo,
sebe poput tebe,
da te nikad oči moje više ne traže
da svoju putanju dobiju moja lutanja
i staze se zasite
mojih skitanja..
Možda smo se mogli susresti,
dodirnuti,
zagrliti,
sve je mirisalo na mene,
kroz gustiš vilinske šume
zvončići su put za tebe pravili
i čekali hrabrost tvojih koraka
unatoč sivilu
i težini mraka…
Sve je dozivalo dubinu tvoje vjere
u neponovljeno naše sutra
a ja sam i dalje čekala trenutak
da se rodim kroz tebe
dočekam
zajednička jutra,
onako, kako samo besmrtnici
u nekoj kristalnoj sferi
vječnost gledaju,
smijući se srcem
satkanim od jantara
tirkiznim velom optočenim
negdje
gdje valovi oceana nikad pjev sirena
ne zaboravljaju
i igraju se sedefom i pjenom
usred oluje
i bjesomučja hirovitog vremena
koje je zaboravilo satove
negdje na dnu pješčanom
gdje samo plava tišina
sa životom blaguje..
Možda smo se mogli pronaći,
ali nismo..
Tek sada shvatih
još leptiri moje duše
čekaju krik moga porođenja
koji će tek tada
pokidati niti
i poletjet ću
sama kroz bespuća
pravo u tvoje ruke
bez imalo tuge
bez imalo muke..
Ti čekaš moje otkinuće
jer konopi tvoji
jači su od tvoje želje
da me prepoznaš,
dotakneš
i nikad me ne ostaviš..
Tek kad svoja kroz sebe budem
usne ću ti dotaknuti
ledene i obamrle
od zaborava
i hladnog svijeta,
i ti ćeš čudom nekim
suze moje
prepoznati
kao svoje…