Možda je naše učenje kako dopustiti drugima njihovo iskustvo života.

Da ne pomišljamo kako mi znamo bolje,
da ne promišljamo o njihovim greškama i manjkavostima.

Da ne namećemo svoj način, kojeg smatramo naprednijim.

Da se ne ponašamo prema drugim bićima kao da znamo bolje,
od njih o njima i njihovom načinu života.

Da njihovu prirodu ne pokušavamo promijeniti u nešto što je za njih neprirodno,
zato što mislimo da znamo bolje.

Možda je naša lekcija da postanemo pametniji,
a ne izgubljeni u onome što mislimo da znamo.

Možda je naša lekcija da postanemo više ljudi, potpuni,
od krvi, mesa i Ljubavi,
a ne samo osušene grane Drva znanja.

Možda je naša lekcija da prvo naučimo voljeti, a onda da naučimo znati.

Da naučimo što je to znanje, kako se mijenja, kako se stvara, kako teče.
Da naučimo na koji način poprima različite oblike i sve boje u spektru Svjetlosti.

Možda je naša lekcija da ne slavimo toliko znanje, već Život.

Da promatramo sva naša znanja,
da nas ushićuju mogućnosti, umjesto da nas plaše razlike.

Možda, kad postanemo slijepi i gluhi na sve što su nam dosad rekli,
na sve što su nam dosad pokazali

Možda počnemo gledati,
možda se međusobno budemo mogli čuti,
i prvo se prisjetiti,
a onda i osjetiti

Da razlike među nama nema.