Trebao je netko reći
tim djevojkama
da se kreteni ne vraćaju.
Trebao im je neki dobar momak
možda napisati pismo
ljubavno,
ali tko zna,
možda ga ni onda ne bi pročitale.
Možda im je netko to već i rekao
ali već je bilo kasno.
One su u to vrijeme
već bile opijene kretenima,
njihovom slatkorječivošću,
ružama kupljenjim u cvjećarni,
dok su oni romantični
brali te iste ruže,
svježe,
na livadi.
Možda je netko trebao reći onoj
djevojci,
koja je skočila na motor
dugokosog motorista,
da će je ostaviti
i zamijeniti za novi motor,
s više konja i kubika,
nego ovaj dosad.
Možda je netko trebao treći
onoj uplakanoj,
da troši suze na idiota,
dok dobri momci,
čekaju da ih obrišu.
A možda je to sve netko već jednom
lijepo rekao,
napisao,
otpjevao,
ali nitko nije htio čuti te riječi.
Možda je isto tako netko mogao reći
tim romantičnim dečkima,
da i oni gube vrijeme na glupe djevojke.
Kome pišu pjesme,
kome daju svoju riječ,
kad se ni kreteni
ni glupe djevojke
zajedno ne vraćaju,
oni su dio jednog
te istog svijeta...