Možda više neće doći dani
zalaska noći i buđenja u zoru,
možda više nećemo biti sami
ti, negdje s društvom vani,
a ja sama na prozoru.
Možda ćemo opet biti zaljubljeni par,
koji je želio stići do neba
i kada shvatiš koliko si star,
možda ćeš tada znati što ti treba.
Iako su nadanja tu, ostala sam ista,
tko zna s kim sada ispijaš čaše
nemoj se vraćati u svitanje dana,
jer pijane oči tvoje silno me plaše.
Kad jednom sretneš ženu,
koja neće pitati kamo ideš,
kroz nju spoznat ćeš moju sjenu
i shvatiti koliko malo vrijediš.
Možda nikad neće doći one noći
pune čekanja, usahlih snova i sjena.
Možda ćeš jednom ipak doći
i shvatiti da tu više nije ona žena.
bglavac
edin.kecanovic
